NIKO I NIŠT

«Niko i ništ» naziv je urnebesne satirične komedije u proizvodnji Kazališta KNAP. Autor i redatelj predstave je Saša Anočić, isti onaj autor i redatelj koji je izmislio i oživio sad već legendarnog Gospodina Lojtricu kojeg ste svi tako nježno posvojili i zavoljeli. Pa ako ste tako hvale i vrijedno zavoljeli tog dragog gubitnika, sigurno će te uživati i u ovom novom svima prepoznatljivom gubitniku.

Dok se gospodin Lojtrica hvatao u koštac s nemanima i opakim bolestima zdravstvenog sustava naš novi heroj sukobit će se s onima koje dijele i djeluju u pravosudnom sustavu. Nakon što mu u njegovom rodnom malom mjestu, gdje je kanio sretno proživjeti svoj sretni život oduzmu pravo na obiteljsku kućicu i ono malo zemlje oko nje, odlučuje Pravdu potražiti u Velikom gradu. Kako će se Neiskvareni Niko snaći u raljama Velegrada i da li će istjerati pravdu na Čistac ostaje Vam vidjeti na sceni KNAP-a.

Jedinstvenu redateljsku viziju Saše Anočića u nezaboravnim multipliciranim ulogama iznijet će Vam na vidjelo briljantni Marko Makovičić, Jerko Marčić, Janko Rakoš i Dean Krivačić. Ne propustite!

Režija: Saša Anočić

Uloge: Marko Makovičić, Jerko Marčić, Dean Krivačić, Janko Rakoš

Asistentica režije: Rebecca Agić

Kostimografkinja: Hana Letica

Lutke: Miljenko Sekulić

Glazbeni suradnik: Matija Antolić

Izvršni producent: Ronald Panza

Inspicijentica i organizatorica: Miriam Brezovec

Rekviziterke: Rebecca Agić, Marina Fakac

Majstor svjetla: Marinko Radočaj

Majstor tona: Darko Crnčević

Izrada scenografije: Boris Križman, Darko Crnčević, Marinko Radočaj

Fotografija i plakat: Nives Sertić


Mediji o predstavi

Vjerojatno nema osobe kojoj groteska ove predstave neće izmamiti osmijeh, ili grleni smijeh, ali još je bolje, ili gore, to što svaki gledatelj dobar dio situacija može prepoznati u realnom, vlastitom mjerilu. Saša Anočić jednom je rekao da radi predstave koje će pokazati kakav svijet jest, da bi ga onda svi zajedno možda mogli poželjeti promijeniti.

Igor Ružić, Dnevni kulturni info

Predstava vrvi od otkvačenih dosjetki, ludih zafrkancija, kalambura i smiješnih igri riječi i zabuna. (…) utjelovljenja svih njegovih (Anočičevih) gubitnika nalazimo u istinskoj kafkijanskoj situaciji koja nosi neuništivu univerzalnost. «Niko i ništ»… po satiričnosti i aluzivnosti koju ovaj projekt nosi sasvim je osamljen u suvremenom hrvatskom kazalištu i po tom pitanju također jedan teatrološki fenomen. (…) Anočić, koji je i scenograf i izbornik glazbe, ponovno je izgradio tešku predstavu koja pretpostavlja… veliku uigranost glumaca. A ovaj put to su odličan Marko Makovičić kao Niko Ništ, koji je istinsku tragičnost bezizlaznog egzistencijalnog pakla u kojem se našao nosio s prirodnim darom (…) Njegova zanimljiva i jaka scenska prisutnost obilježila je predstavu…

Helena Braut, Vjesnik

«Niko i ništ» metafora je mnogih gubitnika koje je birokratizirani svijet sveo na ništa, na obličje čovjeka s kojim se beskrupulozna bezosjećajnost birokracije poigrava pretvarajući mu i to malo života u egzistencijalni posao. Na svoj osebujan, drukčiji i kreativan način Anočić u predstavi spaja gogoljevsko i kafkijansko, razobličava birokraciju i besmisao kojim birokracija melje ljudsko dostojanstvo i ljudsku potrebu za malo sreće. (…) Montipajtonovština i karikatura žive skupa kao što skupa egizstiraju dramsko i groteskno, komično i smiješno, strip i film (…) Osobito se istaknuo izvrsni Marko Makovičić kao Niko i Ništ. U gesti kretnji, impostaciji glasa i čitavog tonusa tijela, nudio je lik koji je do kraja uronio u probleme svoje egzistencije…

Andrija Tunjić, Vijenac

… predstava nudi obilje odličnih scena koje se kreću od vrhunske groteske do izuzetne duhovitosti, raspršene od poetike nijemih filmova do poigravanja aktualnošću. (…) Glumački vrlo zahtjevna predstava vrhunce doživljava upravo u odličnim kreacijama četiriju glumaca, koji oduševljavaju kako glumom tako i međusobnom suigrom. (…) Najbolju glumačku rolu predstave odigrao je Dean Krivačić. Njegove emocionalne i tjelesne transformacije vrlo su precizne i duhovite. Sve svoje likove osmislio je u potpunosti, stvorivši nekoliko vrhunskih glumačkih minijatura, poput Muhe i Paje.

Igor Tretinjak, KULISA.eu

Četiri glumca igraju sve uloge, točnije, Marko Makovičić igra Niku, a Janko Rakoš, Jerko Marčić i Dejan Krivačić igraju svaki po više desetaka različitih likova. I svi su oni jednostavno odlični, tako da je čisti užitak gledati njihovu igru koja nalikuje na akrobatski ples na žici.

Iva Gruić, Jutarnji list

---

SMISAO ŽIVOTA GOSPODINA LOJTRICE
Iz KNAP-ove produkcije

"Kako biti zdrav čovjek bez dostojanstva? Nemoguće, zar ne? Ali smijeh na neobičan način vraća snagu... Redatelj je s trojicom vrsnih glumaca - Anočićem, Ruždjakom i Rushaidatom - zagrabio punu mjeru suvremene hrvatske groteske, a njegov sraz grotesknog i tragičnog zanosa trenutno nema pandana na domaćim pozornicama." (Nataša Govedić, NOVI LIST)

Predstava "Smisao života gospodina Lojtrice" napravljena je u stilu humora legendarne britanske skupine Monty Python, no autor i redatelj Saša Anočić i glumci Rakan Rushaidat, Živko Anočić i Radovan Ruždjak tim skečevima dodaju svoju osobnu, realističku točku gledišta.
Predstava donosi priču o poštenom i vrijednom čovjeku koji je bio sasvim sretan s onim skromnim što je od života imao, sve dok ga administrativna greška nije odvela putem bez povratka. Na rutinskom pregledu medicine rada dijagnosticiran mu je vrlo rijedak oblik bolesti. Ipak, on se odlučuje boriti s tom opakom bolešću zbog žene koju voli i prijatelja koji ga nikad nije iznevjerio. No, sudbina je htjela da se gospodin Lojtrica surovo upozna s tužnom istinom njegova života – bolest je zapravo negdje drugdje!

Redatelj:
Saša Anočić

Igraju:
Rakan Rushaidat
Živko Anočić
Radovan Ruždjak

Predstava traje dovoljno i namjenjena je.



FESTIVALI:
(14.MEĐUNARODNI FESTIVAL MALIH SCENA – RIJEKA 29.4. – 7.5. 2007)
Međunarodni kazališni festival, propituje mjesto hrvatskog glumišta u europskome kontekstu. Festival predstavlja manje kazališne forme (festival malih scena) sučeljavajući najbolja ostvarenja hrvatskih kazališta s ostvarenjima visokog dometa suvremene europske i izvaneuropske kazališne scene.

Umjetnički ravnatelj festivala: Nenad Šegvić.
Izbornik 14. međunarodnog festivala malih scena: Hrvoje Ivanković.
Međunarodni festival malih scena utemeljen je 1994. godine.

IZ KRITIKA:
"..u takvoj predstavi glumci Rakan Rushaidat, Radovan Ruždjak i Živko Anočić pokazali su zavidnu glumačku ekspresivnost." (Andrija Tunjić, VJESNIK)

"Mladi glumci, već više puta okupljeni oko Saše Anočića .. nasljednici su glumačkog kazališta kakvo njeguje Teatar Exit i nemaju potrebe dokazivati dramski talent u predstavama, na primjer, HNK. Tamo njihova želja za fizičkim i verbalnim gegovima i zdravim zezanjem u oživljavanju poetike stripova i animiranih filmova, horor-žanr sličica i montipajtonovskog apsurda ionako nije potrebna. Ali zato u jednom KNAP-u jest, što rezultira zadovljstvom, a ponekad i nekontroliranim smijehom publike." (Igor Ružić, VIJENAC)

" Redatelj Saša Anočić s trojicom je vrsnih glumaca zagrabio punu mjeru suvremene hrvatske groteske, kao neobičnog spoja Fasbinderova nježnog, potpuno izgubljenog i posvuda ponižavanog malograđanina te montipajtonovske pretjeranosti u socijalnim okrutnostima radnog mjesta, bolnice, bračne kuhinje te ostalih stupova društvenosti... Riječ je o jedistvenom režijskom i glumačkom postupku ismijavanja, samim time i nadilaženja gigantske političke nemoći... iznose na scenu sve ono što jako dobro poznajemo iz osobnog iskustva: bahatost, surovost i nerazumljivost liječnika, izvanjsku sladunjavost i unutarnja izdajstva bračnih partnera, šefovsku opsjednutost tobože "duhovitim" primjedbama čiji je cilj degradirati zaposlenike, kolegijalno licemjerje... bavljenje fenomenom kancerogenosti: nastanka i razvoja kobne bolesti, njezinih uzroka i pogrešnih dijagnoza, zazora od oboljelih te činjenice da dugotrajna poniženja doista polako narušavaju obrambene zdravstvene funkcije tipičnog građanina Republike Hrvatske... Rječnikom predstave: mi doista trpimo svekoliki teror nepravde zbog "čuvanja" vlastite guzice, nad čime kao da je doista najprikladnije jecati od smijeha." (Nataša Govedić, NOVI LIST)